TKO U RODE VJERUJE JOŠ? ulomak iz romana – Imam društvo
A ja sam već pošteno zagazila u drugu polovicu svog života prije ro đenja. Duga sam oko trideset i pet centimetara, a u knjigama piše da sam postala ličnost. Do sada sam ponajviše spavala, ali sada sve češće i ustrajnije mičem rukama i nogama, savijam i ispružam tijelo, već pomalo uvježbavam pokrete disanja i gutanje. Osjećam jasno i svaki mamin pokret…
Ali, i ne samo mamin! Jer, moj kutić unutar posteljice sve mi se čini tješnjim. Kad utonem u san, osjetim neke šumove, drhtaje i titraje u neposrednoj blizini. Ako se pak hoću protegnuti u jednom smjeru, nailazim na već nečiju ispruženu ruku ili nogu. Izgleda da imam društvo…
Gle, doista! Malo podalje mene, s glavom u suprotnom smjeru miče se još jedno malo biće i to žensko! Sestra, dakle!
A ja sam već pošteno zagazila u drugu polovicu svog života prije ro đenja. Duga sam oko trideset i pet centimetara, a u knjigama piše da sam postala ličnost. Do sada sam ponajviše spavala, ali sada sve češće i ustrajnije mičem rukama i nogama, savijam i ispružam tijelo, već pomalo uvježbavam pokrete disanja i gutanje. Osjećam jasno i svaki mamin pokret…
Ali, i ne samo mamin! Jer, moj kutić unutar posteljice sve mi se čini tješnjim. Kad utonem u san, osjetim neke šumove, drhtaje i titraje u neposrednoj blizini. Ako se pak hoću protegnuti u jednom smjeru, nailazim na već nečiju ispruženu ruku ili nogu. Izgleda da imam društvo…
Gle, doista! Malo podalje mene, s glavom u suprotnom smjeru miče se još jedno malo biće i to žensko! Sestra, dakle!
Hm, mamin san će se ostvariti! Koje ugodno iznena đenje za mene! A za Rinu tek? A koji šok za tebe, tata, koji tako samouvjereno i sebično očekuješ sina…!
Jesu! Dva su! – iznenada je uzviknuo liječnik koji nas je ultrazvučno pregledavao.
Tati zatitra adamova jabučica, mami gornja usnica. Oboje su najprije progutali slinu, a onda munjevito pogledali jedno drugo. A liječnik je i dalje pozorno jednom cijevi migoljio po maminom trbuhu ne odvajajući oči od ekrana. Prva je mama prebrodila iznena đenje i sa str ahopoštovanjem upitala:
– Zar?
– Evo, lijepo se vide svi organi i udovi u duplikatu. . . odlučno je objašnjavao liječnik i bez oklijevanja počeo pokazivati mami naše obrise.
Tata je pak od naglog uzbudenja sjeo na stolac iza liječnikovih leda i šutke ga bez daha slušao nekoliko trenutaka kako sigurno i poletno objašnjava. Onda mu se polako približio i znatiželjno zamolio:
– Pokažite i meni!
Kad je tata izbrojio četiri noge, četiri ruke, dva srca, liječnik je upitao zanima li ih spol.
Tata je uz smiješak i nekoliko grimasa na licu pogledao u mamu, a onda je ona osmjehnuvši se odmahnula glavom i rekla »neee!«, a tata zaustio »paaa. . .«.
– S obzirom da tata djeluje znatiželjnije od mame otkrit ću da je jedno kći. Druga beba nam pokazuje guzu, pa neka njezin spol bude iznena đenje – reče liječnik.
Ima li ta druga veću glavu? – grune tata.
Liječnik je potvrdno odgovorio.
Kad su izišli iz ordinacije, mama i tata su trenutak bez riječi gledali jedno u drugo. Onda su se šuteći domogli ulice. Zatim je mama povjerila tati da je užasno žedna. Sjeli su u kafić . Šutjeli su i dok su ispijali svoje piće. A onda su im se pogledi suučesnički sreli.
– Onaj s većom glavom mora biti muško! – odjednom će tata.