(ulomak iz romana)
Nakon susreta s Jelenom Martinu su zaredale besane noći i nemirne misli. Uspomene kojima nije smio pripadati i koje mu nisu smjele pripadati gušile su ga bezmilosno. Anka je odvažno šutjela i strpljivo bdjela uz njegovu odsutnost i želju da bude sam.
Nemoći očaj što se nikad nije osjećao kriv zbog one noći s jelenom, obuzeli su ga oholo i grčevito nakon susreta s njom. Ostala mu je samo tvrdoglava nada koja je vrebala priliku da porazgovara s Ivanom.
Dočekao ju je jedno rujanskog poslijepodneva pred školom nakon završetka nastave. Osmijeh joj je zamro na licu kad ga je spazila. Na tren je zastala i uvukla drugu ruku u traper jaknu. Č inilo mu se da ga je željela zaobići i okrenuti put igrališta. Onda je popravila ruksak s knjigama, pozdravila se s prijateljicama i krenula prema njemu.
– Dobar dan! – pozdravila je kiselo i stala metar odnjega.
Nasmiješio joj se i pružio joj ruku. Nastavila je hodati uz njega čvrsto stiskajući remenje torbe.
– Otkud vi? – protisnula je stisnutih očiju ne pružajući mu ruku.
– Bilo mi je usput, pa sam navratio… – rekao je hvatajući korak s njom. – Tu u blizini je slastičarnica… Pozivam te na kolače…
– Aha!
– Naime, moramo razgovarati… – propentao je trljajući dlanom o dlan da prikrije nervozu.
-Je 1′? -frknula je zajedljivo i mrzovoljno ga pogledala ispod oka.
– Ivana, znaš… – nelagoda i tjeskoba svezale su mu jezik.
– Ne trudite se! Znam da ste moj biološki otac.
Osjetio je da mu je zadrhtala Adamova jabučica. Hladne, suhoparne riječi izgovorene bezosjećajno, gotovo oštro, biologijskim terminom, najviše su ga pozlijedile golom neizbježnom istinom. Progutao je slinu nekoliko puta, pogledao je iskosa i onda šutke s rukama u džepovima jakne koračao uz nju.
– A ja tjednima smišljam način, ispriku, odabirem riječi i… – izgovorio je napokon.
– Tako vam je to u životu. Glumila je i hrabrost, i hladnokrvnost, i nezainteresiranost istovremeno.
– Ivana…
– Ako mislite daću vam se uz potoke suza baciti oko vrata, varate se! Ako me želite pitati kako se osjećam, ne pitajte, jer svoje osjećaje ne mogu opisati! Ako želite saznati što osjećam za vas, ne pitajte ni to, jer vas u mojim osjećajima još nema! – navalila je žestoko bez predaha. – Prema tome najbolje je da ne pitate ništa.
– Baš mi ne olakšavaš…