(umjesto uvoda)
Nije lako promatrati kako se na TULUMU života GLUPI I TVRDOGLAVI UDRUŽUJU protiv nas, svim silama se trudeći da nam RUŽINI TRNOVI POSTAJU IGLE. Prijete nam ŽEZLOM i raznim BODLJAMA da i sami braneći goli život postanemo BODLJIKAVI IMITATORI i zloguki PROROCI.
BUNTOVNIKE ni s razlogom nitko više ne čuje, a na one bez razloga već se dugo samo odmahuje rukom.
ZAVODE nas PSI crnih OČIJU, a pored uplakanih očajnika CRVENIH OČIJU prolazimo kao pokraj zida.
Ponašamo se jedan prema drugome KAO PAS I MAČKA i obraćamo se jezikom punog TRNJA zaboravljajući da katkad veću moć imaju crvena ili BIJELA RUŽA u našoj ruci. KISTOVIMA zamagljujemo vidike o sebi i drugima, jer lakše migoljimo kroz život. Ali na kavu možemo ili s crnim GAVRANOVIMA ili golubovima mira. Jer uvijek IMAMO IZBOR. Barem u željama i snovima, ako nas već nastojanja iznevjere.